Više ne pišem

Više ne pišem. Bilježim samo mobitelom ili fotoaparatom sličice u kojima uočim ono nešto oko čega bih mogao omatati riječi. Volim ih zvati predpoezijom i misliti o tim sličicama kao o sirovini. Skladištim ih tako i čuvam za neke bolje dane. Izlasci sunca, zalasci sunca, mačke na krovu u jednom češkom gradiću, šarena sarajevska ulica, opustošeni osječki željeznički kolodvor, lutke u izlogu, sjene, odrazi, prozori, stakla. Sve je prepuno svjetlosti. Čeka me lijepa budućnost!